PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Feljton smo uradili po Kostićevoj dvotomnoj knjizi „Nijesam pogazio zakletvu”, koju je izdao bjelopoljski „Pegaz”, 2015.
PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ
Sa dr Brankom Kostićem za naš list razgovarala je i Rajka Raičević, urednica unutrašnjo-političke rubrike „Dana”, a taj razgovor, koji je Kostić, takođe uvrstio u svoju knjigu, objavili smo u „Danu” od 14. juna 2006. godine:
„Nezavisna Crna Gora i rasparčavanje preostalog dijela nekadašnje velike Jugoslavije samo je nastavak fragmentacije ovog dijela Balkana koji još nije završen, a na koji sam upozoravao još prije 15 godina. Nažalost moja sumorna predviđanja su se ispunila”, kaže u intervjuu „Danu” profesor dr Branko Kostić, poslednji predsjednik, odnosno potpredsjednik Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. „Crna Gora je poslednja država koja je izašla iz saveza koji je nekada činilo šest republika SFRJ. Ni ekonomska budućnost nezavisne Crne Gore nije svijetla jer se radi o malom tržištu, zbog čega inokapital neće baš pohrliti u Crnu Goru”, smatra Kostić i ističe da će biti srećan i zadovoljan ukoliko se ova njegova sumorna predviđanja ne ostvare. „Vara se svako ko misli da se ovim završava proces fragmentacije na Balkanu. Bojim se da će se taj proces (u perspektivi) završiti loše po Crnu Goru.
Pitanje: U kom smislu?
Odgovor: Mislim da predstoji dalje pregrupisavanje i teritorijalni preraspored na Balkanu, bez obzira što neki zvaničnici iz aktuelne vlasti kažu da je sa ratovima i borbom za teritorije završeno. To je velika iluzija, jer od iskona postoji prirodni zakon koji je na snazi – zakon jačega. Taj zakon važi u biljnom i životinjskom svijetu, ali, nažalost i u ljudskoj civilizaciji. Sve što progresivni dio čovječanstva nastoji jeste da surovost tog zakona ublaži i učini ga humanijim. Ako se ovo ima u vidu, ne treba da iznenadi u bližoj ili nešto daljoj budućnosti ukoliko se postavi pitanje teritorijalnog integriteta današnje Crne Gore. Naravno, to ne mora biti sa ratnim sukobom.
Pitanje: Znači li to eventualno smanjenje granica Crne Gore?
Odgovor: Prije nekoliko godina govorio sam da, ukoliko aktuelna crnogorska vlast ne priznaje državotvorna rješenja od prije 80 godina, postavlja se pitanje ko može uskratiti pravo Albancima u Crnoj Gori da se umjesto na 1918. vrate na 1878. godinu. U ovim uslovima, za samostalnu Crnu Goru jedinu i pravu šansu vidim u afirmaciji građanskog, a ne nacionalnog koncepta države. Ako govorimo objektivno, još od 1992. godine, a ne samo nakon razlaza Mila Đukanovića i Momira Bulatovića, DPS je stalno vodila politiku građanskih podjela u Crnoj Gori i na tim sukobima održavala se na vlasti. DPS je u proteklih 15 godina trebalo da realizuje politiku građanske države. To podrazumijeva da obezbijedi da u svim političkim i strukturama vlasti Muslimani budu zastupljeni sa 17 procenata u opštinama i Republici, Albanci sa sedam odsto na lokalnom i republičkom nivou, i Hrvati sa onoliko procenata koliko čine u ukupnoj populaciji (oko 2%). To se, naravno odnosi i na građane koji se deklarišu kao Srbi u Crnoj Gori (oko 32 % prema rezultatima posljednjeg popisa). Da je to obezbijeđeno, zahtjevi političkih stranaka sa nacionalnim predznakom ne bi bili postavljani u formi kako se to danas čini. Svi bi se osjećali jednakim i Crnu Goru bi doživljavali kao svoju državu. Umjesto toga, u čitavom proteklom periodu obavljala se trgovina muslimanskim i albanskim glasovima.
Pitanje: Očekujete li da Srbi u nezavisnoj Crnoj Gori budu ugroženi?
Odgovor: Ne slažem se sa zahtjevom SNS-a o stvaranju srpskih lista. Međutim, u suverenističkom bloku prisutan je dosta naglašeni crnogorski nacionalizam, koji niko ne spominje. To može biti opasno. Zato se Srbi, i ostale etničke grupe mogu osjetiti ugroženim. Zbog toga mislim da je perspektiva Crne Gore u današnjim granicama na konceptu građanske države, ali ne samo na papiru, nego i u praksi.
Pitanje: Kako prema Vašem mišljenju opozicija treba da se ponaša u narednom periodu?
Odgovor: Opozicione političke partije treba da grade održivu komunikaciju sa međunarodnom zajednicom bez obzira što je na globalnom planu na sceni pravda sile, a ne sila pravde. Bio sam nezadovoljan načinom na koji je blok za državnu zajednicu prihvatio uslove za održavanje referenduma. Opozicija je ponuđene uslove olako prihvatila. Mnogo ranije nego što je Evropska zajednica definisala uslove, u autorskom tekstu koji su objavile „Vijesti” saopštio sam mišljenje da je prvi uslov da se izbjegne bojkot referenduma, da se omogući svim državljanima Crne Gore da glasaju o sudbini svoje države, bez obzira da li žive u Australiji, Americi ili Srbiji. Da je opozicija istrajala na ovom zahtjevu, u slučaju bojkota referenduma, suverenistički blok ne bi mogao obezbijediti izlaznost od 50% plus jedan, što je bio uslov za njegovu uspješnost. Ovako, opozicija nema što da se žali na vlast, koja je uz obilatu pomoć Evropske zajednice i uz mnogo apsurda, ostvarila što je željela. Priželjkivao sam da unionistički blok dobije makar jedan glas više od suverenista. Nažalost, ne samo da se to nije desilo, nego su suverenisti dobili nekoliko desetina hiljada glasova više. U takvoj situaciji bolji je i ovakav rezultat nego da se ostalo u „sivoj zoni”’, jer bi pristalice obije opcije izašle na ulice i sebe smatrali pobjednicima; unionisti zato što referendum nije uspio, a suverenisti, jer su dobili većinu i pitanje je kako bi se sve to završilo.
(NASTAVIĆE SE)